Sustav testiranja omogućuje provedbu ekspertne analize svih fizioloških sustava ljudskog organizma: krvožilnog, dišnog, probavnog, reproduktivnog, mišićnog, koštanog, endokrinog i dr. metodom biorezonantnog laserskog testiranja (psiho-fizička medicinska metoda)
Proces testiranja sastoji se od 3 postupka:
1. dobivanje informacija o stanju organizma u datom trenutku
2. analiza informacija radi pronalaska otklona rezultata od etalonih parametara
3. individualni izbor programa baziranog na prirodnim, biološki aktivnim preparatima,koji su potrebni za eliminaciju upalnog stanja.
Informacija o stanju ljudskog organizma uzima se ispod kore velikog mozga, gdje se, kako nam je poznato, nalazi najbolja informacija, jer sve su vegetativne funkcije organizma (disanje, probava, rad srca i žila, pokretanje, osjetila i dr.) regulirane u potkornom dijelu mozga. Shema ekspertnog testiranja doista je laka- potkorna struktura mozga dodatno se aktivira uz pomoć zvučnih i vizualnih nadražaja. Zvuk ustanovljene jakosti i čistoće, kao slušni aktivator, djeluje na pacijenta preko slušalica. Kao vizualni aktivator koristi se stalna i intenzivna promjena obojenog polja na ekranu kompjutora, na ekranu na kojem se nalazi testirani organ. Signali, koji dolaze ispod kore velikog mozga povećavaju se uz pomoć mehanizma “okidača” koji se nalazi u slušalicama.
Nakon toga, signali se preoblikuju u brojčani kod, kako bi ih kompjutor mogao prepoznati, te se kao markeri različitih boja postavljaju na sliku organa koji testiramo. Signali koji dolaze ispod kore velikog mozga prikazuju funkcionalno stanje organa i različiti stupanj funkcionalnog napona, kao i patološke promjene u samom organu.
Sljedeća faza testiranja je raspoznavanje otklona u radu različitih sustava.
U osnovi testiranja nalazi se usporedba virtualnog (kompjutorskog) modela različitih nozoloskih oblika oboljenja,pohranjenih u memoriji kompjutora s realnom informacijom dobivenom od pacijenta tijekom testiranja.
Program omogućuje testiranje s nekoliko položaja uz pomoć disperzivne analize,entropijske i višefaktorne analize te uz pomoć grafikona (postavljanje virtualnog modela oboljenja na realnu informaciju snimljenu s organa čovjeka koji se testira). Istinitost testiranja osigurava se s 5 položaja. Čim je informacija, uzeta od osobe, bliže virtualnom modelu oboljenja, time se postiže veća točnost postavljanja dijagnoze.
Takav sistem testiranja može prepoznati početni stadij patoloških procesa(kada oboljenje tek počinje, a kliničke slike još nema). Sve ovo pomaže specijalistu predložiti optimalni program ozdravljenja, zaustaviti razvoj bolesti na pretkliničkom stadiju (što je jako potrebno, na primjer kod onkoloških oboljenja). Na takav su način profilaksa i liječenje bolesti učinkovitije.
