Što je integralna medicina?
Želim naglasiti da integracija tradicionalne i alternativne medicine nije cilj sam po sebi, to je samo alat kako bi se konačno došlo do sustavnog pristupa dijagnostici i liječenju ljudskog organizma.
Integracija medicine koja pruža priliku da ljudsko zdravlje vidimo iz šire perspektive od “ima bolesti – nema bolesti” dozvoljava da konačno razumijemo sistematsku prirodu zdravstvenih problema. Samo sa stanovišta INTEGRALNE medicine možemo govoriti o personalizaciji, predviđanju i preventivnoj medicini, ne o liječenju bolesti već čovjeka, ne o posljedici već uzroku. Samo sustavni pristup omogućava nam da razumijemo da svaka osoba ima svoj uzrok oboljenja:da li se to radilo o alergijama ili psorijazi, koronarnoj bolesti srca ili artritisu, parodontozi ili prostatitisu, ćelavosti, bronhijalnoj astmi, itd.
Samo pronalaskom za svaku osobu njegovih uzroka oboljenja sa stanovišta integriranog sustava omogućuje pristup učinkovitom liječenju određene bolesti koja se danas smatra neizlječivom ili teško izlječivom. I to nisu samo riječi već stvarna praksa.
Takav sustavni pristup zdravlju obuhvaća i sustavni pristup na razini tijela, uma, svijesti, na razini čovjeka kao trojedinog bića i na razini meta-sustava kao što su kozmički, planetarni, politički, ekonomski , kulturni, profesionalni, kućni … Dakle, za liječenje ljudskog organizma potrebno promatrati osobu na tim razinama i tek tada možemo očekivati kompletno ozdravljenje a ne višegodišnje liječenje koje u većini slučajeva završava tragično.
Da bi vam bilo jasnije što je to sustavni pristup, pokušat ću to objasniti na fizičkoj razini, tj. na razini tijela. Počnimo s pojmom sustava u cijelosti. Sustav je dinamički skup elemenata koji su na neki način povezani između sebe. Praktički sve što nas okružuje je sustav: tvornica, TV, škola, auto, vojska, obitelji, graditeljstvo, turizam, zdravstvo, itd. Čim je svaki element ovog sustava kvalitetniji, čim su elementi bolje “povezani” jedni s drugima (ili su nalaze u interakciji jedni s drugima) i čim bolje radi svaki element, tim je kvalitetniji kompletan sustav. Snaga sustava određuje se prema snazi njegove najslabije karike. Na primjer, ako je u tvornici sve savršeno ali ne radi odjel opskrbe- cijela tvornica neće raditi.
Dakle, da bi dobili potpunu i točnu sliku bilo kojeg sustava moramo imati točne i potpune slike svih njegovih elemenata i prirodnih odnosa između njih. Isto se odnosi i na zdravlje. Za učinkovito upravljanje (liječenje) sustava “ljudskog tijela” treba imati cjelovitu sliku o organizmu i o radu svih njegovih elemenata: organima i odnosu između njih. A u „živim“ (biološkim i društvenim) sustavima, za razliku od mehaničkih sustava, uvijek postoji inverzni odnos između elemenata. Na primjer, u automobilu kvaliteta benzina utječe na stanje svjećica (mogu biti pokrivene čađom ako se koristi loša vrsta benzina), a svjećice na kvalitetu benzina ne utječu. U živim sustavima sve potpuno međusobno povezano.U tijelu ne postoji niti jedan organ koji izravno ili neizravno, na ovaj ili onaj način ne utječe na sve ostale organe.
A kakvu sliku elemenata ljudskog organizma dobivaju liječnici u bolnicama kada niti u jednoj zdravstvenoj ustanovi ne postoji sustav dijagnostike kompletnog organizma? Na redovnim sistematskim pregledima mi dobivamo jednostavne odgovore: bolestan organizam (element sustava) ili “praktički zdrav”. A gdje je informacija o kvaliteti funkcija organa?
Organ možda i nije bolestan,kao što sam rekla, možda malo ili malo više ili uopće ne radi kako treba iz raznih razloga. Ako to ne saznamo- nema potpunog i točnog razumijevanja o radu kompletnog sustava.Štoviše, ako ne uzmemo u obzir prirodu i opći stupanj direktnog i indirektnog odnosa između svih elemenata (organa) biološkog sustava (što uski specijalisti u bolnicama i klinikama gotovo ignoriraju), tada možemo reći da koncept sustava u ovom slučaju ne postoji. I o kojem suvremenom, učinkovitom upravljanju (liječenju) sustava u ovom slučaju možemo govoriti?
Naravno da ni o kojem! Evo, na primjer, situacije. Zamislite tvornicu gdje se menadžeri bave samo stvarima koje gotovo nikada ne rade (koje su bolesne), a ne obraćaju pažnju na stvari koji rade slabije, i osim toga, ne razmišljaju o tome što prodaja proizvoda ne ovisi samo o službi marketinga već i uslugama opskrbe, kvalitete strojeva,vještini radnika i dr.
Ako ne uzmemo u obzir da kvaliteta rada ljudi ovisi o socijalnoj politici u tvornici, o kvaliteti sirovina, o uvjetima skladištenja,o dobavljačima, takva tvornica nikada neće biti “zdrava” i na kraju će bankrotirati.
