• Pogled na čovjeka kao na složeni, trojni sustav (tijelo – um – duh) i podsustav (čovjek – društvo – priroda) te o razmišljanju o ljudskom tijelu kao o apsolutnom sistemu gdje je sve apsolutno povezano;

• Zamjena izraza “zdrav – bolestan”,”bez dijagnoze – dijagnoza“ na koncept „količina i kvaliteta zdravlja“, na shvaćanje bolesti kao djelomičnih simptoma (posljedica) skrivenih ispod sistemskih poremećaja (uzroka);

• Integracija tradicionalnih i netradicionalnih terapijskih i dijagnostičkih pristupa, metoda i sredstva, nije osobni cilj već sustavan pristup zdravlju – jedinstven pristup za identifikaciju i otklanjanje uzroka bolesti, za obavljanje strogo osobne učinkovite preventive, rehabilitacije i liječenja;

• Pronalazak i sprječavanje bolesti u ranoj fazi na temelju sustavne, bolje učinkovite dijagnostike za ocjenjivanje ljudskih nasljednih faktora;

• Ključni moment je pronalaženje uzroka koji dozvoljava ući u bit patoloških procesa u organizmu. Ova mogućnost treba biti prisutna u svakoj klinici neovisno o njezinom rangu. Druga ključna točka je principijelno druga (uzročna) dijagnostika koja dovodi do drugog načina liječenja (sustavnog) i koja daje fundamentalno različite rezultate.