DA LI ONKOLOŠKO OBOLJENJE NASLJEDNO?

Ovo pitanje muči mnoštvo ljudi koji su bilo kada imali onkološko oboljenje. U ovom članku pokušat ću objasniti moguće mehanizme razvitka nasljednih forma onkoloških bolesti i suvremene mogućnosti preventive i važnosti genetskog pregleda.

Rak nije nasljedno oboljenje. Nasljeđivati se može samo predispozicija razvitka tumorne bolesti i to ne uvijek. Prisustvo ili odsutnost nasljednih faktora razvitka ove opake bolesti može se pronaći pomoću genetskog testiranja. Najmodernijim načinom nelinearnog dijagnostičkog pregleda pomoću medicinskog kompjuterskog programa Methapatija i sustava Hunter(Lovac) već danas možete saznati sve o svojim lošim mutacijama i nasljednim predispozicijama. Specijalist kvantne dijagnostike preporučit će Vam mogućnosti zaustavljanja loših mutacija, a time i znatno smanjiti rizik razvitka onkoloških oboljenja ili njihovih popularnih forma.

Da li je rak nasljedan? Pokušat ću odgovoriti na ovo pitanje.

Poznato je da je nositelj nasljedne informaciji u stanicama živih organizma, uključujući čovjeka, DNA u kojoj su spremljeni geni odgovorni za sve karakterne znakove individue: boja očiju, forma nosa, procesi razmjene tvari, imunološki odgovor i drugo. Također postoje geni koji kontroliraju rast i množenje stanica.

Misao o tome da genetski aparat stanice može uticati na proces pojave tumora pojavila se još početkom 20 stoljeća.Uspješan razvitak genetike dokazao je istinitost ove hipoteze. U suvremeno vrijeme pronađeno je više od 200 gena u kojima mutacije mogu uticati na pojavu tumora u normalnim stanicama čovjeka.

Koji faktori mogu izazivati takve mutaciju genoma? Doista je dobro poznato da takvim faktorima mogu biti različite vrste zračenja (UV, ionizirajuće), mutagene i kancerogene kemikalije (poput nekih policikličkih aromatskih ugljikovodika, arsen, krom, nikal, itd.) i neki virusi i paraziti.

U genetskom aparatu čovjeka postoje efikasne mehanizmi koji zaustavljaju dijeljenje stanica ili obnavljaju oštećenu DNA. Ali, nažalost, ovaj mehanizam prirodne zaštite ponekad zakaže. Tada transformirana stanica stiće svojstvo beskontronog dijeljenja, „ne sluša“ signale koji dolaze iz zdravog tkiva što rezultira pojavom tumora.

Dobro je poznato da u ljudskom organizmu postoji dvije vrste stanice: somatske, koje formiraju različito tkivo i organe, i spolne stanice.

 Mutacije u somatskim stanicama događaju se samo kod njihovog dijeljenja i ne prenose se na potomstvo.

Mutacija u spolnim stanicama jednog roditelja- prenosi se iz generacije u generaciju.Takva osoba bit će nosiocem mutiranog gena što još ne znači da će ta osoba oboljeti od tumorne bolesti.

Takav proces samo stvara predispoziciju razvitka oboljenja. Da bi se rak pojavio kod nosioca nasljedne mutacije potrebno ga  je „probuditi“ . I u ovom slučaju, ogromna uloga se onosi na kvalitetu okoliša i načinu života, te prehrane osobe koja posjeduje takvu predispoziciju.

Tumorne pojave kod djece su puno drugačije nego kod odraslih.Mutacije genoma koji su odgovorni za dječje tumore dešavaju se (učestalo) još na nivou tkiva ili organa embriona.I zato su tumori kod djece učestalo usko vezani s oštećenjem različitih organa.

Stupanj učestalosti nasljednih faktora u pojavi tumora nije jednak. Na primjer, kod dječjih tumora (retinoblastoma, neuroblastoma i dr.) nasljedne forme pronalaze se u 25-40 % slučaja. Kod bolesnika s rakom mliječnih žlijezda 7-15%, s rakom debelog crijeva 5-10% slučajeva, s osteogenom sarkomom samo 1-2 % slučajeva.

Razina sadašnjih znanja dozvoljava razraditi kriterije razlika nasljednih i nenasljednih forma tumora. Da bi to razumjeli potrebna je konzultacija specijalista- liječnika genetičara-onkologa ili specijalista kvantne genetske medicine.

Liječniku –genetičaru potrebno se obratiti u slučaju kada:

1. netko od članova obitelji u jednom ili nekoliko u generacija imao onkoloških problema s bilo kojom vrstom tumora;

2. ako je osoba imala tumorno oboljenje parnih organa ( bubrezi, testisi, jajnici, dojke i dr);

3.  ako je osoba imala tumornu pojavu tokom djetinjstva;

4. sve osobe koje su bilo kada imale tumorno (benigno ili maligno) oboljenje.

Prvi zadatak liječnika-genetičara je ispitati stupanj nasljednih faktora za razvitak tumora kod osobe.

Pomoću aparatnog kompleksa „Methatron-Hunter“ možemo ustanoviti mogućnost pojave tumornih mutacija, stupanj razvitka mutacija, označiti vrstu onkogena ili antionkogena koji je aktivan ili može biti aktivan, napraviti express-prognozu stanja organa ili sustava na nivou kojeg se pojavila loša mutacija. U slučaju prisutnosti oboljenja moguće je pratiti tok bolesti, ocijeniti utjecaj kemoterapije i zračenja i s velikom točnošću pronaći uzrok pojave mutacija.

Dijagnostička prognoza pokazuje vjerojatnost pojave tumornog oboljenja kod potomka.

U grupu rizika spadaju osobe s hipertoničnim oboljenjem, dijabetesom, ishemijom srca i drugim bolestima koje mogu utjecati na razvitak oboljenja.

Neki pesimisti znaju postavljati pitanje:“ Zašto je potrebno sve to znati ako je tako određeno u genima?“

Prvo, ništa nije predodređeno, samo postoji vjerojatnost (ponekad i velika) pojave tumora, a drugo,osobe iz grupe „rizika“ mogu dobiti konkretnu informaciju o pravom izlječenju bolesti a ne „održavanju“ bolesnog stanja kemijskim preparatima koji u veliko mogu isprovocirati razvitak onkološkog oboljenja.

Neke osobe kažu „Strah me je saznati da li mogu oboljeti od raka“. „Kukavičko“ ponašanje prema samome sebi može osobu dovesti do veće „katastrofe“ zdravstvenog stanja. Rana dijagnostika i pravovremeno liječenje mogu nam spasiti život koji ne možemo kupiti (čak i s velikim novcem) ako bolest uzme maha.

KONTAKTIRAJTE NAS, DOGOVORITE SVOJU DNA-DIJAGNOSTIKU I SAZNAJTE SVE O SVOM GENETSKOM KODU!